Bamija - omiljeno jelo begova




Sastojci:
  • 250 g. zamrznute ili 50 g suhe bamije,
  • 450 g teletine od plećke,
  • 2 glavice crvenog luka,
  • biber,
  • sol,
  • aleva paprika,
  • 1-2 mrkve,
  • peršunov list,
  • malo sirćeta,
  • malo ulja (po izboru),
  • lovorov list,
  • 1 limun
Priprema:
  • Na malo ulja zažutite sitno isjeckan crveni luk, dodajte na kolutove isjeckanu mrkvu, a na sve to, na kockice isjeckanu teletinu i lovorov list.
  • Podlijevajte vrelom vodom dok meso ne omekša. Dok se meso dinsta, u drugu šerpu naspite vodu i dodajte malo sirćeta. (Dvije supene kašike). U toj tekućini obarite bamiju koju ste prethodno skinuli sa konca. Potrebno je tek desetak minuta.
  • Kad je meso već skoro gotovo, dodajte ocijeđenu i pod hladnom vodom ispranu bamiju i pustite da se sve zajedno krčka još 15-ak minuta. Na kraju posolite, pobiberite i dodajte kašičicu aleve paprike. Pospite sitno isjeckanim peršunovim listom.
  • Postupak sa smrznutom bamijom je skoro isti, samo što se ona u tom slučaju ne kuha, nego samo onako zamrznuta izvadi iz vrećice, ispere pod mlazom hladne vode i doda mesu.
  • Bamija se služi sa kriškom limuna.
  • Inače, zbog afrodizijačkih svojstava, bamija je bila omiljeno jelo begova.



Bamija (lat. Hibiscus esculentus) je grmolika biljka koja se razgrana onoliko koliko ima slobodnog prostora. Visine je otprilike 60 cm, a u povoljnim uvjetima čak i više. Stabljika i grane crvenkaste su boje i posute oštrim dlačicama  što na osjetljivoj koži nekad izaziva alergijske reakcije. Cvijet bamije je zvonolik, svijetložute boje. Svaki pojedini cvijet traje samo jedan dan - ujutro se otvara, a popodne vene i mijenja boju od žute preko ružičaste sve do crvene.

S berbom bamije započinje se nekoliko dana nakon cvatnje, jer njeni plodovi brzo sazrijevaju. Plodovi se beru svaka 2 do 3 dana, a redovita berba pospješuje stvaranje novih plodova koji se beru sve do kasne jeseni pa i prvih mrazeva.

Sama riječ bamija dolazi od arapskog “bamyah“, a verziju te riječi koristili su u 12. i 13. st Egipćani i Mauri pa se zahvaljujući tom podatku pretpostavlja da se uporaba te biljke na našim prostorima proširila s istoka. Smatra se da je bamija stigla izravno s Arapskog poluotoka. Rasprostranila se po obalama Sredozemnog mora, ali i istočnije. Ne postoje rani zapisi o bamiji na području Indijskog podkontinenta pa se može zaključiti da je tamo stigla otprilike u isto vrijeme kad i u Europu. Ameriku je osvojila stigavši na taj kontinent brodovima koji su preko Atlantika prevodzili robove i to već u 17.st.



Jela bosanske kuhinje su slična jelima turske, grčke i drugih mediteranskih kuhinja. Međutim, zbog godina Austro-Ugarske uprave, u njoj se osjete uticaji centralne Europe.

Bosanska kuhinja koristi mnogo začina, obično u malim količinama. Većina jela su lagana, kuhana s malo vode. Sosovi su gotovo u potpunosti prirodni. Tipični sastojci jela bosanske kuhinje su paradajz, krompir, luk, bijeli luk, paprika, krastavci, mrkva, kupus, gljive, špinat, tikvice i grah. Od začina najčešće se koristi mljevena paprika, biber, peršin, lovorov list i celer. Kao dodatak jelima u bosanskoj kuhinji često se koriste mlijeko, kajmak i pavlaka. Slatkim jelima se dodaju cimet i klinčić. Jela od mesa su od piletine, govedine ili janjetine.

Regija Hercegovine je pogodana za uzgajanje vinove loze i proizvodnju vina, dok se u Bosni rakija dobija od šljiva i jabuka. Kava se pije iz fildžana, uz obavezan rahatlokum.