Bungur čorba





Sastojci za bungur čorbu

  • 300 g  kostiju od suhog mesa
  • 150g bungura
  • 15 g masla
  • sol po želji
  • biber po želji

Priprema bungur čorbe

Bungur čorba je jednostavno jelo koje se može pripremiti vrlo brzo. Naziv dolazi od riječi bungur (turski), što označava "napola prebijenu pšenicu (pšenicnu prekrupu)". Vrijeme pripreme sastojaka je oko 5 minuta a vrijeme kuhanja oko 50 minuta.
  • Kuhajte kosti u loncu na srednjoj temperaturi.
  • Dodajte bungur pa kuhajte dok se ne skuha. 
  • U posebnoj tavi zagrijte maslo i uspite ga u napravljenu čorbu, dodajte biber po želji pa poslužite.


Zanimljivosti

Što je to Bungur



Bungur je naziv za zdrobljena cijelovita zrna pšenice, u današnje vrijeme, često prethodno kuhana na pari i isušena kako bi se sačuvali svi hranjivi sastojci. Bungur je uobičajen je sastojak turske, srednjeistočne i indijske kuhinje. 
Generalno, sve se cjelovite žitarice mogu pripremati jednako kao i riža, a zbog svog orašasto-slatkastog okusa, mogu se kombinirati sa svim voćem i povrćem i tako pružaju obilje slatkih i slanih okusa. Naravno, vrijeme kuhanja treba prilagoditi svakoj pojedinoj žitarici, a poželjno je namočiti zrna noć prije, da bi se skratilo vrijeme kuhanja.

Opis i podrijetlo bungura

Bulgur je žitarica koja se dobije iz nekoliko različitih vrsta pšenice. Dobiva se procesom natapanja pšenice koja se zatim suši na suncu ili peče u pećnici i onda se smrvi odnosno lomi čime se dobiju male smeđe granule nepravilnog oblika; napola skuhana, osušena i zdrobljena pšenica.

Dobivanje bungura je proces star preko 4000 godina koji potječe iz zemalja Mediterana, a sastavni je dio kuhinje Srednjeg istoka već tisuću godina. Povijesno gledano može se reći da je bungur prva procesirana hrana. Negdje oko 2800 godina prije Krista kineski car Shen Nung proglasio je bungur svetom žitaricom zajedno s rižom, prosom, ječmom i sojom. Po biblijskoj literaturi sušenje skuhane pšenice tj. njeno korištenje u svakodnevnoj prehrani datira od prije 4000 godina kod naroda Hetita, Babilona, i Židova, a 1000 godina prije Krista kod arapske, izraelske, egipatske i rimske civilizacije.

Ljekovitost bungura

Jedinstven način obrade pšenice kojom se dobiva bungur čini ga jednostavnim za pripremu poput obične riže, a zdravstvene prednosti su brojne.
Bungur se svrstava u cjelovite žitarice jer se tijekom obrade uklanja samo mali dio omotača odnosno ljuske. O cjelovitim žitaricama se puno govori i brojna ispitivanja potvrđuju njihovu "zdravu reputaciju". Nutricionisti savjetuju da bi pola obroka od žitarica dnevno trebalo biti iz cjelovitog zrna. Umjesto uobičajene integralne tjestenine ili crnog kruha, prehranu možete "začiniti" i pomalo egzotičnim bungurom.
Konzumiranjem bungura i ostalih cjelovitih žitarica doprinosi se smanjenju ukupnog kolesterola, LDL kolesterola, triglicerida i razina inzulina čime se smanjuje rizik od srčanih oboljenja. Ženama u menopauzi s visokim kolesterolom, visokim tlakom i drugim simptomima kardiovaskularnih bolesti preporuča se najmanje 6 obroka cjelovitih žitarica tjedno jer se ovakvom prehranom usporava razvoj ateroskleroze i stenoze. 

Konzumiranje bungura ženama može pomoći i u održavanju vitke linije. Studija objavljena u Journal of the American College of Nutrition otkriva da žene koje konzumiraju najmanje jedan obrok cjelovitih žitarica dnevno imaju značajno niži indeks tjelesne mase (BMI) i manji opseg struka.

Također je poznata činjenica kako cjelovite žitarice imaju snažna antioksidativna svojstva koja su podjednaka, a u nekim slučajevima i veća od povrća i voća. Fenoli su jedan primjer dobro istraženih fitokemikalija koji se u žitaricama nalaze vezani u staničnim stjenkama, a oslobađaju se u procesu probave. Antioksidativni učinak žitarica pridaje se upravo cjelovitosti i sinergističkom djelovanju svih nutrijenata u žitarici, jer se najveći dio fenola nalazi u klici i omotaču. 






Jela bosanske kuhinje su slična jelima turske, grčke i drugih mediteranskih kuhinja. Međutim, zbog godina Austro-Ugarske uprave, u njoj se osjete uticaji centralne Europe.

Bosanska kuhinja koristi mnogo začina, obično u malim količinama. Većina jela su lagana, kuhana s malo vode. Sosovi su gotovo u potpunosti prirodni. Tipični sastojci jela bosanske kuhinje su paradajz, krompir, luk, bijeli luk, paprika, krastavci, mrkva, kupus, gljive, špinat, tikvice i grah. Od začina najčešće se koristi mljevena paprika, biber, peršin, lovorov list i celer. Kao dodatak jelima u bosanskoj kuhinji često se koriste mlijeko, kajmak i pavlaka. Slatkim jelima se dodaju cimet i klinčić. Jela od mesa su od piletine, govedine ili janjetine.

Regija Hercegovine je pogodana za uzgajanje vinove loze i proizvodnju vina, dok se u Bosni rakija dobija od šljiva i jabuka. Kava se pije iz fildžana, uz obavezan rahatlokum.