Kuhana bamija




Sastojci:

  •     1 kg teletine, bez kostiju, izrezane na kockice
  •     1/2 kg crvenog luka, isjeckanog
  •     150 g bamije, osušene
  •     1 dl ulja
  •     100 g maslaca
  •     sol
  •     mljeveni biber
  •     mljevena paprika
  •     ocat

Priprema

  • Dodajte ulje u tavu i pržite luk na srednjoj temperaturi dok ne požuti.

  • Dodajte meso i pola šalice vode pa kuhajte.

  • U posebnom loncu dodajte vodu, ocat i obarite bamiju. Iscijedite.

  • Kada je meso napola kuhano dodajte bamiju i kuhajte dok ne bude gotovo skuhano zajedno sa bamijom.

  • Smanjite temperaturu i dodajte maslac. Ukoliko je potrebno dodajite vodu ali po jednu šalicu i ne miješajte.

  • Pred kraj kuhanja dodajte sol, biber i mljevenu papriku papriku.
  • Poslužite uz limunove kriške.

Bamija:

Bamija (lat. Hibiscus esculentus) je grmolika biljka koja se razgrana onoliko koliko ima slobodnog prostora. Visine je otprilike 60 cm, a u povoljnim uvjetima čak i više. Stabljika i grane crvenkaste su boje i posute oštrim dlačicama  što na osjetljivoj koži nekad izaziva alergijske reakcije. Cvijet bamije je zvonolik, svijetložute boje. Svaki pojedini cvijet traje samo jedan dan - ujutro se otvara, a popodne vene i mijenja boju od žute preko ružičaste sve do crvene.

S berbom bamije započinje se nekoliko dana nakon cvatnje, jer njeni plodovi brzo sazrijevaju. Plodovi se beru svaka 2 do 3 dana, a redovita berba pospješuje stvaranje novih plodova koji se beru sve do kasne jeseni pa i prvih mrazeva.

Sama riječ bamija dolazi od arapskog “bamyah“, a verziju te riječi koristili su u 12. i 13. st Egipćani i Mauri pa se zahvaljujući tom podatku pretpostavlja da se uporaba te biljke na našim prostorima proširila s istoka. Smatra se da je bamija stigla izravno s Arapskog poluotoka. Rasprostranila se po obalama Sredozemnog mora, ali i istočnije. Ne postoje rani zapisi o bamiji na području Indijskog podkontinenta pa se može zaključiti da je tamo stigla otprilike u isto vrijeme kad i u Europu. Ameriku je osvojila stigavši na taj kontinent brodovima koji su preko Atlantika prevodzili robove i to već u 17.st.



 

Jela bosanske kuhinje su slična jelima turske, grčke i drugih mediteranskih kuhinja. Međutim, zbog godina Austro-Ugarske uprave, u njoj se osjete uticaji centralne Europe.

Bosanska kuhinja koristi mnogo začina, obično u malim količinama. Većina jela su lagana, kuhana s malo vode. Sosovi su gotovo u potpunosti prirodni. Tipični sastojci jela bosanske kuhinje su paradajz, krompir, luk, bijeli luk, paprika, krastavci, mrkva, kupus, gljive, špinat, tikvice i grah. Od začina najčešće se koristi mljevena paprika, biber, peršin, lovorov list i celer. Kao dodatak jelima u bosanskoj kuhinji često se koriste mlijeko, kajmak i pavlaka. Slatkim jelima se dodaju cimet i klinčić. Jela od mesa su od piletine, govedine ili janjetine.

Regija Hercegovine je pogodana za uzgajanje vinove loze i proizvodnju vina, dok se u Bosni rakija dobija od šljiva i jabuka. Kava se pije iz fildžana, uz obavezan rahatlokum.